Ali ne kod Mikija Manojlovića. I bolje, jer bih se vjerovatno zaljubila u njega. Prilika da razgovaraš iskreno o svojim mislima i osjećanjima.. pa budimo iskreni, to nikad nemamo. Lažemo porodicu, partnere, pa čak i prijatelje i sebe, glumimo neke uloge i završimo sa krizom srednjih godina ili već nekakvim strmopizdom. Da znam šta mi je ne bi mi trebala terapija. A tamo.. predivno, vrijeme stoji and it's finally all about me:D. Iako nemam kauč nego stolicu 😀 Helem, Dulchineja je poludjela, long live Dulchineja.
4 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ma svi smo mi malo poludi 🤣🤣🤣🤣
nisam znao da pises, tacno se obradovah da ima jos nekoga iz starih vremena 🙂
Senjrita, neki manje neki više, al haj nek se zdravo 😀
propali, same here 🙂 povremeno se tuspasim, odsad ću i kod tebe
i ja sam isla, ma odlicno je na terapiji. 😀