Tako je počinjao naš broj telefona, prije rata. Centrala je izgorjela među prvim. Cijeli rat su radili brojevi koji su počinjali sa 4, rijetki su imali štelu i pare pa ga uveli. Komšinica Raba je imala navedeno, pa smo hitne pozive primali na njen broj. Među njima nisu bili oni mojih prvih momaka. Pubertet u ratu, tata na liniji i mama u stacionaru. Ne želim svega ni da se setim.
Uglavnom, zabavljali smo se i bez pametnih telefona. Where there's will there's a way, mislim se stavljajući karticu u neku staru nokiu. Mala, s ogledalom, jedan od rijetkih primjera kada je manje više (ne zavaravajte se, veličina je uvijek bitna). Ne moram baš odmah odgovarati na poruke na viberu, potrošite koji fening, majku vam škutorsku.
Meni bas najdraze kad mi neko posalje sms i potrosi kredit na mene haha
Pa da, because you'r worth it