tračam

i uze žena onaj ćevap, pa nožem i viljuškom (ko još na ćevap ide nožem i viljuškom, to nikakvog smisla nema) na troje, pa uze piletinu i na zalogajčiće, i stavi pred muža i sjede. a ja gledam razjapljenih usta bez mrve stida i prvi put u života jako želim glasno negativno ocijeniti nečiji stil života. ali nemam riječi. muž sjedi opušteno, ne gleda šta ona radi, ne reče ni hvala.
još me drži želja da ritmično udaram glavom o zid i ponavljam: zašto, zašto, zašto..
i svjesna sam asocijacije, ali nek to rade u privatnosti svoga doma. osta mi meso, nisam mogla pojesti.

12 komentara

Komentariši