Gledano okom žene

-------------------------------------------------------------------------------


12.08.2016.

Bol bolujem

Avaj, pokvario mi se kalkulator. Sretni kalkulator. Nije mi dobro, razmišljam da odustanem od ispita. Zaoprave.

25.07.2016.

Striko

Obrisala sam sve postove. Sad mi žao. Žao mi što mi što sam obrisla te djeliće vremena, mene, sanjanja i namišljanja. I pokoje stvarne priče. Sjećam ga se u smeđem odijelu, obavezno sa prslukom. I blagim mirisom ustajalosti i bijelog luka. Za pritisak. Striko je poslije onog rata završio Učiteljsku školu i tadašnja država ga poslala u neko selo. Tamo je Učo bio bog i batina. Sve što ste gledali u jugoslovenskim filmovima - istina je. Ali njemu se nije svidjela seoska idila, vratio se kući, u Sarajevo, i završio PMF. Odmah dobi posao u nekoj gradskoj školi. Profa, zgodan, pametan, prilika, okretale su se cure oko njega. Ali on je svakoj manu našao. Ova mu popišana ova nedopišana, dok nije naišao na jednu sa zrnom ludila u genima i oženio baš nju. Dobio je sina, jedinog nasljednika našeg prezimena, kako je znao prigovoriti mom ocu koji je blagoslovljen sa dvije kćeri. Ali nasljednik povuče čudni gen i nikad se u potpunosti ne uklopi u život. Striko je radio s njim, učio ga da svira, da se druži, da zavodi žene, sve didaktički i metodički, sve dok se jednog dana nije probudio mrtav. Tad sam prvi i posljednji put vidjela djetinje izgubljen pogled u plavim očima mog oca. Dugo iza toga nije igrao šaha. Moj tata. Nema ga više. Nema strike. Nema ni njegovog sina, umro je za ručkom sa 35, samo glavu spustio na sto. Mama mu nije plakala. Nekako crna i tmurna, rekla je samo da joj je drago što je nije nadživio. Posljednjeg u plemenu pojedoše mravi.

17.03.2015.

Oci mojih kceri

Cetiri ljubavnika cetiri upitnika cetiri bunara cetiri njezna cvijeta Da mi ih je vidjeti procvale

06.12.2014.

Nekad se desi

Svi spavaju, jugo puše, kiša rominja a ja se sjetim da sam u prošlom životu bila.. Onda peglam veš, mislim na španskom i pišem post smiješan i tužan, iskren i varav, neponovoljiv. Nikad ga ne zapišem. Strah me da se opet ne probudi dulchineja. Sa njom se stvarno ne može.

10.05.2013.

neakva kriza srednjih godina

poranila, da se razumijemo, nisam ja još ni u najboljim godinama, akhem. prvi put više neću upisati fakultet. prvi put se neću udati. prvi put neću roditi. nema više bitnih prvih puta. puteva. nevermore.


Stariji postovi