Čovjeku je , izgleda, u naravi.
Kaže mi jutros čika Veljo da ako ima neko psa na području Ilidže i dviju susjednih općina da ga sakrije jer ide hajka. Našli su mrtvu lisicu, čini mi se, našli izgovor, i sad će pobiti sve pse kojih se uspiju dočepati. Nisu donijeta podzakonska akta, valjda, i još uvijek mogu tamaniti redom. Kakva država takvi i zakoni, nije ni čudo.
Uvijek me zaprepasti količina primitivizma i gadosti koju su naši ljudi u stanju demonstrirati. Kaže jedna hamša - bitniji su im cuke nego ljudi. Ja onako u sebi pomislim - bitniji od tebe, u najmanju ruku. Problem se treba riješiti sistematski, a ne konstantnim odstrjelima. Kastriranjem, azilima, edukacijom, kulturom življenja, kaznama, sistematski. Kada ponosni vlasnik svog psa u tjeranju pusti da se istrese na lutalici i napravi sedam novih lutalica, naplati mu kaznu da mu nikad takvo što ne naumpadne.
Ali ne, lakše je stoki pustiti da se lutalice množe i onda vježbati na njima gađanje. Fuj.

U jednom ovakvom jutru ću umrijeti. Zaoprave. Bit će isto ovako apokliptično. Kajući se za sve za šta se od svoje oholosti nisam nikad kajala. Plašeći se da poslije nema ništa jednako koliko da poslije ima nešto. I shvatit ću da je mila o meni pisala - znala sam jednu ženu, prošla je kroz svoj život kao kroz tuđu kuću.

Otkud to da je meni rođendan kad nema snijega ni hladnoće. I otkud da je meni trideset godina kad sam ja još mala. Neka je to greška, nije to zaoprave.

Za prijatelje rođene u znaku JARCA*

PRIVIDNO (NE)POUZDANI

Katreni, soneti, tercine, slobodni stihovi što ih pišem
Znače da dio sam cjeline svemira koji dišem

Miro Petrović, 5.1.1954.

Hladnoća ostavlja malo prostora za humor
Onima koji imaju opor uvid u život

Satiričnost je njihov način
da izbjegnu rizik cenzure

Uvijek odugovlače iako nisu neodlučni
prosto ih je strah od ishoda

Na planine se penju mirnom predanošću
iako nikada nisu napravili visoke zgrade

Preveć su samodisciplinirani
Često usamljeni i teško nalaze
Partnera koji se uklapa u stroge kalupe
Njegovih crno-bijelih depresivnih vizija
I kataklizmičke odsutnosti jasnog cilja

Razum stavljaju ispred osjećanja i
zato su njihova djela proračunata
razračunata i izračunata
a ne vole neobrazovanost i neodgovornost
rasipnost i raskalašenost


Književni kritičari bi rekli da su čisti lirici
Prijatelji da znaju biti cinični
Bračni drug da je postojan i ambiciozan
Djeca da je štedljiv i spreman na odricanje
Astrolozi da su JARCI

Neki se ljudi rode začudni, tuđi i drugima i sebi.

Vetar zagušljivi duva pravo u srce
diže i krzno, ne samo kosu
ove noći ja žalim sve,
i one žaljeni i one ljubljeni što su.

osim što sam zamrzila velika slova? tako, malo promjena, malo grešaka, malo iznenađenja, malo radosti. jesen se bliži, iz kostiju mi neka hladnoća ide zbog toga, zavlaži u očima. vrijeme se kreće i trebamo živjeti kao odrasli ljudi.
žmirim, tuspas mene i sviju nas, uvijek igrač za raju, ne znam se snaći u svom životu sama.
grozdan i grozdana se spremaju za počinak.
ponedjeljak je, gledam novoj sedmici prkosno u oči, ko pred streljački vod u zoru, od straha nepromjenjena. smijem se.

kod vas?