Gledano okom žene

-------------------------------------------------------------------------------


24.03.2017.

O, blože

Djevojčice se uvijek svađaju, najglasnije kad učim. Eto velike: Hoću Hajatovce, daj mi Hajatovce - ja ne dižem glave iz knjige nadajući se da će otići, odbijam učestvovati u njihovim svađama. A ona razlaže na slogove - ha-ja-tov-ce, ha-ja-tov-ce, ha-ja-tov-ce.. Mala pokušava preko nje da dopre do mene vrišteći: Necu ajatovca, ocu supe ila (super krila, op.a.), aaaaa, meeeee.. Kad mi se počne mozak topiti od vriske, budi se Mamazila. Skoči, ugasi tv i kaže: Eto vam sad hajatovci i super krila i ćuna. Velika: hahahaha, ćuna. Mala: una? Ja: udaram glavom o sto. Koliko će ima trebati da zaborave novu riječ. O, blože, opet sam zabrljala.

19.03.2017.

Mart

Volim mart, za mene je tada početak godine. Ludo ispunjujuće, uzbudljive i neponovljive. Ova će sigurno biti takva, vidjet ćete. Svakog marta počinje proljeće. Jednog marta sam rodila kćerku. Ovdje idu dva reda pauze (šta su pobrkali s enterima?) prije no kažem da sam otkrila Amy Winehouse, vjerovatno posljednja na planeti. Tako meni treba da upalim u nekim stvarima, ali kad upalim, hej, teferič. https://www.youtube.com/watch?v=nMO5Ko_77Hk

16.02.2017.

Hipokrit

Je li bolje pljuvati na blogu, tj. iza leđa, nego u lice? Ako opleteš u lice, pokvari trajno neke odnose koje moraš održavati. A nekad mi riječi stoje na vrhu jezika i negdje će izaći. Onda ispade da je bolje tračati nego biti iskren. Smiješno. A kako ide februar bez čokolade? Varam. Malo i rijetko, ali varam. Veliki je to napredak u odnosu na čokoladu dnevno, ali pogazila sam svoju odluku. Tješim se, u svijetu je više ovisnika o šećeru nego o kokainu.

03.02.2017.

Februarska odluka

Započela sam februar bez čokolade. Znači cijeli mjesec je neću jesti. Šta ću ako mi mozak eksplodira?

22.01.2017.

Ima Bosna predsjednjaka

Ne gledam ja te klovnove, ali mm ne poštuje moj izbor tv kanala. Voli čoek da je informisan. I dok ja pokušavam učiti, u pozadini glas predsjednjaka nam našeg, koji onako dostojanstveno odgovara na mnogo pametna pitanja voditelja. Budimo realni, mi smo predgrađe u kojem se još živi kao na selu a furamo se da smo grad. I država. Pita njega Senad nešto kao da li njegova žena kroji politiku u državi. Od samog tog pitanja poželim sebi otkinuti uho ili oba, ili makar prebjeći u Kanadu. Plaše me zime, pa dalje slušam, a predsjednik jedne države obrazlaže kako se njegova žena ne petlja njemu u posao, kako zna šta i koliko smije pitati i potkrjepljuje to tvrdnjom da ona potječe iz patrijahalne porodice. (Ne znam kako je stisnuo i otišao kući, koke neće dobiti makar mjesec.) Ja živim u toj Bosni ponosnoj. Možda hladnoća nije tako loša.


Stariji postovi